Za violinistkinju mr Dinu Desančić i akordeonistu prof. Safeta Drljana, članove dua „Classico”, nastup u okviru programa KotorArt - Don Brankovih dana muzike do sada je „najveći profesionalni izazov”. Izjavili su to za „Dan” nakon koncerta održanog u Crkvi Sv. Duha, pred, sada već uobičajenom, distanciranom publikom sa maskama, kao i pred inspirišućim likovima Betovena, Šopena, Štrausa, Šuberta, Tesle, Njegoša, Martina Lutera Kinga, apliciranim na bijelim balonima. Lakoćom vrhunskih umjetnika, bez notnih zapisa, svirajući sve „iz glave”, po čemu su poznati, Dina i Safet su svoje vedro raspoloženje, uživanje u muziciranju, ali i virtuoznost, prenijeli i na publiku. U svojim urbanim obradama briljirali su izvodeći „Libertango” Astora Pjacole, „Tango za Klod” Rišara Galijana, Šostakovičev „Drugi valcer”, „Asturias” Isaka Albeniza, „Granadu” Augustina Lare, „Proljeće” i „Zimu” Antonija Vivaldija. Publika ih je pljeskom podržala u ritmu „Marša Radecki” Johana Štrausa, a atmosferu su zagrijali „Čardašem” Vitorija Montija, čiji su jedan stav izveli i „na bis” nakon dugog, toplog aplauza. U ovoj sali, „jednoj od najboljih u Crnoj Gori”, nastupali su više puta, ali prvi put u okviru prestižnog Festivala, što je za njih, priznaju, velika čast. Dina nastupa redovno na KotorArtu od 2008. godine, kao članica Festivalskog orkestra, koji vodi Timea Kalmar, njena profesorica sa Akademije umetnosti u Novom Sadu, gdje je diplomirala u klasi prof. Evgenije Kravceve.
– Svakog ljeta se vrlo rado vraćam ovdje, svi smo u jednoj misiji da nam kultura, umjetnost zaista budu prioritet, a u Crnoj Gori je to zaista rijetkost. Posebno mi je zadovoljstvo i ukazana mi je čast, a ujedno i dokaz da se uloženi trud uvijek isplati, a to je da sam na prošlogodišnjim, 18. Don Brankovim danima muzike dobila laskavu titulu koncert-majstora Festivalskog orkestra. To je ogromna odgovornost, ali i zadovoljstvo, posebno zato što je dirigovao naš sjajni maestro Julio Marić. Ogromno je zadovoljstvo biti na KotorArtu, čak i u najnormalnijim životnim okolnostima, ovaj festival na čelu sa Ratimirom Martinovićem se visoko pozicionirao ne samo kod nas, nego i na svjetskoj mapi festivala, jer ne poznaje granice, kaže Dina i dodaje da su ova teška vremena ljude osvijestila o ulozi umjetnosti u svemu tome.
– Umjetnost nam čuva dušu, a to je na kraju i najvažnije, ističe Dina. Smatra da se prilike za nastup ne čekaju, nego „morate da ih stvarate sami”, umjetnici uvijek nečemu teže, „sanjaju” i to je ono što ih održava u surovoj realnosti. Jedan od njihovih većih projekata su Vivaldijeva „Godišnja doba”, koji je duo „Klasiko” premijerno u Crnoj Gori izveo u obradi za violinu i harmoniku, gdje je Safet Drljan, koji je diplomirao u klasi prof. Radomira Tomića na Fakultetu muzičke umetnosti u Kragujevcu, uspio da dočara cijeli orkestar.
– Epidemiološka situacija je faktor koji nas je sve kolektivno malo poremetio, ali ambicije i želje organizatora su na pravoj strani, smatra Safet i izražava nadu „da ćemo iz svega ovoga izaći još jači”. Mladim umjetnicima poručuje da „ostanu istrajni u svom poslu i radu, da jednostavno nađu neki svoj mir kroz ovu profesiju”. Dina i Safet su nekadašnji učenici, a danas pedagozi ŠOMO „Petar II Petrović Njegoš” u rodnom Baru, kao i u ŠOSMO za talente „Andre Navara” u Podgorici.
M.D.Popović

---

Direktna komunikacija
– Nastupili smo kao da je puna sala, duo „Klasiko” je uvijek odgovoran, profesionalan, pripreme su pred koncert jako ozbiljne i drago mi je da na ovom polju Dina i ja, kao prijatelji i kao kolege, profesionalci sarađujemo od 2013. godine. Note predstavljaju jednu barijeru između umjetnika i publike. Kad nema nota, kad cijeli program sročimo u jedan koncept, imamo utisak da mi živimo sa publikom. Umjetnik je taj koji treba da na publiku ostavi impresionistički utisak, kaže prof. Drljan.